Stjepanova priča

Kada su mi problemi s prostatom uzrokovali istjecanje urina, izgubio sam samopouzdanje. Nije bilo lako, ali liječnik opće prakse uputio me u pravom smjeru.

Zovem se Stjepan. Imam 42 godine i smatram da sam prilično zdrav i u dobroj formi. Prije godinu dana dijagnosticirana mi je hiperplazija prostate – prilično česta bolest u muškaraca, koju je jednostavno liječiti. Liječnik opće prakse rekao mi je da je to "rutinska operacija" pa se nisam previše brinuo.

Nakon operacije jedno je vrijeme sve bilo u redu. Jednog sam se dana vozio doma s posla i osjetio nešto toplo i vlažno u krilu. Uhvatila me panika i zabrinuo sam se da sam ponovo bolestan.

Mislio sam reći svojoj supruzi Jasni, ali odlučio sam se sam s time pozabaviti. To nije bila dobra ideja. Uskoro sam postao druga osoba u krugu obitelji i kolega: uvijek sam nestajao ili se skrivao, jer sam se sramio.
A onda mi je jednog dana Jasna rekla da zna što se događa. Uvjerila me da ponovo posjetim liječnika opće prakse. Jasno je da je bila u pravu. Kao da mi je veliki kamen pao sa srca.

Liječnik mi je rekao, da nisam jedini. Ispostavilo se da je takvo stanje prilično uobičajeno nakon operacije prostate. Rekao mi je da ulošci za inkontinenciju mogu pomoći, ali sjećam se da sam mislio: "Morat ću nositi pelene!"

No, dobri su ulošci nevidljivi i sigurni. Da, osjećaj je isprva bio pomalo neobičan, ali kada pronađete odgovarajuće uloške, ubrzo ćete zaboraviti da ih nosite. Najbolje je od svega što sam mogao prestati brinuti o mirisima i istjecanju.

Ne propuštaju, fleksibilni su i svježi (sprječavanje neugodnih mirisa temeljni je preduvjet), a osjećaj kontrole i zaštite je odličan. Više se ne skrivam, ne živim u laži i nije me sram. Mnogo sam opušteniji i (iako bih, naravno, više volio da problem sasvim prestane) sretan jer sam nastavio sa životom.