Margaretina priča

"Baka ne želi van iz zahoda", vikala je moja kći. Suprugova majka Patricija živjela je s nama otkad je slomila kuk. U nekim smo se stavovima razlikovale, ali dobro smo se slagale. Sigurno se nije zaključala u zahod tek toliko, da nešto dokaže.

Kada sam je kroz vrata upitala što nije u redu, odgovorila je: "Zar u ovoj kući nema nimalo privatnosti?" Tek sam se tada sjetila da na njezinu omiljenom naslonjaču nedostaje jastuk te sam shvatila da joj se možda dogodila "nezgoda".

Informirajući se o oslabjelom mokraćnom mjehuru u časopisima i na internetu, saznala sam da svaku četvrtu ženu u nekom trenutku tijekom života muči oslabjeli mokraćni mjehur, a otprilike svaka deseta treba svakodnevnu pomoć pri kontroli tog stanja – to znači da mnogo ljudi ima isti problem!

Naš je liječnik potvrdio da je taj poremećaj iznimno čest. Kada sam spomenula da Patricija nije razgovarala s liječnikom o tome, rekao mi je da tek nešto manje od polovine osoba s problemima mokraćnog mjehura uistinu govori o tome pa se poremećaj često ne liječi.

Patricija je tvrdoglava žena pa nije bilo lako povesti razgovor o toj temi. No, kada se to ponovo dogodilo, rekla sam joj da bismo mogle potražiti pomoć. Iznimno se uzrujala zato što sam to primijetila, iako je odlučno tvrdila da je nije sram. Pustila sam da se malo smiri, a onda sam je odvela liječnici.

Tada se stanje poboljšalo. Osigurali smo joj nesmetan pristup zahodu i odabrali odgovarajuću veličinu uložaka koji sprječavaju pojavu neugodnih mirisa. No, samo nekoliko mjeseci poslije toga, završila je u invalidskim kolicima. Iznenada sam se zatekla u ulozi njegovateljice, što je za nas obje bila nova situacija.

Veći stupanj bliskosti, potreban za svakodnevno rutinsko pranje i odlazak na zahod, bio je izazov – osobito za moju punicu. Možda bi bilo lakše da sam joj kći, ali radi se ipak o vrlo osjetljivu problemu. Suprug je pomagao, ali posao i spol služili su mu kao izlika za izbjegavanje intimnije njege.

Sada je prioritet postalo obavljanje svih zadaća na način koji bi štitio i moje i Patricijino dostojanstvo. Metodom pokušaja i pogrešaka uspostavili smo rutinu, tako da smo tijekom dana koristili uloške za inkontinenciju koji se mogu promijeniti ne skidajući hulahupke, a noću gaćice za inkontinenciju koje se mogu rasporiti po bokovima radi brzog i čistog skidanja ujutro.

Da bih svladala suprugov otpor, natjerala sam ga da vježba na meni. Bilo mu je dovoljno teško nositi me u zahod i posjedati na školjku, ali kad sam mu rekla da mi pomogne da se obrišem, prekinuo je pokus! Čak i nakon trideset godina braka, bilo mu je vrlo neugodno i od same pomisli da mi obriše stražnjicu.

No, ipak je shvatio da je to nešto s čim se njegova mama i ja svaki dan suočavamo, kao i to da mi – iako mi ne smeta što to radim – s vremena na vrijeme treba odmor i da nije čudo što sam katkad nervozna.

Nije baš preuzeo zahodske dužnosti na sebe, ali je natjerao stariju djecu da preuzmu više obaveza u kućanstvu i dogovorio se s djecom da će dvaput tjedno on s njima spremati večeru. A imam i jedno poslijepodne samo za sebe kada idem u šetnju, nalazim se s prijateljicama na kavi ili lutam trgovinama. Nismo tražili tu situaciju, ali cijela se obitelj uči nositi s njom na najbolji mogući način.