Ovo web-mjesto upotrebljava kolačiće. · Što su kolačići? Prihvaćam

Što je inkontinencija?

Inkontinencija se može odnositi na urinarnu inkontinenciju i fekalnu inkontinenciju. Uzrok urinarne inkontinencije može se razlikovati ovisno o tome je li osoba u pitanju muškarac, žena, starija osoba ili dijete.

Tipovi i uzroci inkontinencije

Urinarna inkontinencija je nevoljno curenje urina. Razina nevoljnog curenja urina razlikuje se kod pojedinaca koji su inkontinentni. U svakoj specifičnoj okolnosti, urinarna inkontinencija može se dalje dijagnosticirati na osnovi relevantnih faktora kao što su vrsta inkontinencije, učestalost i težina. Fekalna inkontinencija, također poznata kao inkontinencija crijeva stanje je koje se upotrebljava za opisivanje nevoljnog gubitka tvrde ili meke stolice.

Različite vrste urinarne inkontinencije

Stresna urinarna inkontinencija nevoljno je curenje urina zbog povećanog pritiska. Taj pritisak može biti fizički ili pri djelovanjima kao što je kašljanje, kihanje ili smijanje. Stresna urinarna inkontinencija obično uključuje samo malene količine urina, ali to ovisi o tome koliko je pun mjehur i koliko je velik pritisak kada dođe do abdominalnog pritiska.

Stresna urinarna inkontinencija obično se povezuje s oslabljenim mišićima dna zdjelice. To znači da važna potpora oko uretre i mjehura ne funkcionira kako bi trebala što dovodi do curenja urina pri povećanom pritisku.

To je najčešća vrsta inkontinencije kod žena te postoji nekoliko razloga za to. Žene imaju kraću uretru i slabije dno zdjelice od muškaraca. Trudnoća i rođenje djeteta također su faktor rizika uz nasljednost. Potporne strukture uretre, mišići i vezivno tkivo degeneriraju s godinama što dovodi do slabljenja mjehura.

Postoje čimbenici koji mogu pogoršati ovo stanje zbog činjenice da mogu uzrokovati povećani abdominalni pritisak. Zatvor stolice, pretilost i kronični kašalj kod astme ili KOBP-a (kronične opstruktivne bolesti pluća) drugi su primjeri čimbenika koji uzrokuju ovu vrstu abdominalnog pritiska.

Kod muškaraca uzrok stresne urinarne inkontinencije može biti operacija prostate. Treniranje mišića dna zdjelice može spriječiti i često izliječiti stresnu urinarnu inkontinenciju.

Urgentna urinarna inkontinencija

Urgentna urinarna inkontinencija je nevoljno curenje urina kome je pridruženo ili mu izravno prethodi potreba za uriniranjem što je teško razlikovati. Potreba može biti vrlo iznenadna. Urgentna urinarna inkontinencija dolazi u različitim simptomatičnim oblicima i razinama. Primjerice, može rezultirati malim učestalim gubicima između mokrenja ili potpunim pražnjenjem mjehura.

Pojedinci mogu primijetiti da se urinarna učestalost povećava tako da moraju urinirati više nego uobičajenih 4 – 8 puta na dan. To može također uključivati jedan ili više puta noću što je poznato kao nokturija. U određenim slučajevima vježbe za mjehur mogu vam pomoći da urinirate rjeđe. Vježbe za mjehur mogu također pomoći da izbjegnete uriniranje noću.

Urgentnu urinarnu inkontinenciju mogu uzrokovati mnogi različiti razlozi. Primjerice, može se dogoditi ako postoji prepreka u izlaznom kanalu mjehura kao što je povećana prostata ili zatvor stolice. Infekcija urinarnog trakta ili jednostavno uzimanje previše tekućine drugi su primjeri. Važno je dobiti ispravnu dijagnozu bez obzira na to o kojoj se vrsti urinarne inkontinencije radi kako biste mogli dobiti odgovarajući tretman.

Kombinirana urinarna inkontinencija

Kombinirana urinarna inkontinencija kombinacija je stresne urinarne inkontinencije i urgentne urinarne inkontinencije. Zajednički su im simptomi curenja povezani s potrebom i naporom od kihanja i kašljanja primjerice.

Proffesional about incontinence

Preljevna urinarna inkontinencija

Preljevna urinarna inkontinencija događa se kada se mjehur ne može u potpunosti isprazniti te se postupno puni preostalim urinom. To se većinom događa s povećanom prostatom koja uzrokuje prepreku u izlaznom kanalu mjehura. Prepreka sprečava potpuno pražnjenje mjehura i uzrokuje urinarnu retenciju. Mjehur postaje uvelike rastegnut urinom te se mehanizam za zatvaranje ne može oduprijeti pritisku što uzrokuje curenja.

Slab i proširen mišić mjehura koji se ne može stegnuti drugi je uobičajeni uzrok. To pak može biti uzrokovano čimbenicima kao što su dijabetična senzorna neuropatija, hernija diska ili stenoza kičme.

Uobičajeni simptomi kod preljevne urinarne inkontinencije su kapanja, preaktivan mokraćni mjehur i mjehur slabog elasticiteta. Bol ne mora biti uvijek prisutna, ali iznos zadržanog urina obično je značajno veći od uobičajenog kapaciteta mjehura koji je 300 – 600 ml.

Faktori rizika uključuju određene vrste lijekova, benigna povećanja prostate, prolapsu i oštećenje živca.

Neurološki poremećaj mokraćnog mjehura

Nekoliko mišića i živaca zajednički rade kako bi omogućili urinarnu kontinenciju i učinkovitu kontrolu pražnjenja mjehura. Oštećenje mozga, hrptene moždine ili živaca kao rezultat traume ili bolesti može utjecati na način na koji mozak i mjehur komuniciraju. To rezultira nemogućnošću kontrole mjehura te posljedično njegova potpunog pražnjenja. Urinarna inkontinencija može se stoga pojaviti kod bolesti kao što je moždani udar, demencija, multipla skleroza ili Parkinsonova bolest.

Kapanje nakon mokrenja

Kapanje nakon mokrenja nevoljni je gubitak urina odmah nakon završetka obavljanja nužde, obično nakon izlaska iz toaleta kod muškaraca ili nakon dizanja s toaleta kod žena. To se događa ako u uretri nakon uriniranja ostane urina. Problem je češći kod muškaraca, ali se može dogoditi i ženama koje imaju slabu mišićnu potporu uretre.

Funkcionalna urinarna inkontinencija

To je nemogućnost stizanja na toalet na vrijeme što može biti uzrokovano nepokretnošću, preprekama u okolini, slabim kognitivnim sposobnostima itd. Čimbenici koji mogu otežati stizanje na toalet mogu biti smanjena pokretljivost, oslabljen vid, neznanje o tome kako doći do toaleta ili nemogućnost svlačenja odjeće dovoljno brzo prije uriniranja. Važno je primijeniti individualni i holistički pristup u rješenjima za inkontinenciju. To znači da treba misliti na sve čimbenike, bez obzira na to jesu li izravno povezani s osobom ili s okruženjem.