Lukina priča

Dobro, svi znamo da nećemo živjeti vječno. Unatoč tome, dijagnoza raka prostate bila mi je potpuni šok. Operirao sam prostatu u travnju 2011. i sve je prošlo uistinu dobro. U početku sam nakon operacije morao upotrebljavati kateter. Bilo je malo nezgodno pa sam kada je izvađen otišao do urologa kako bismo razgovarali o tome kako se što prije mogu vratiti normalnom životu.

Operacija uklanjanja prostate oslabjela je moje mišiće dna zdjelice što znači da nisam mogao zaustavljati tok urina u početku nakon operacije. Preporučena mi je vježba i upotreba uložaka oblikovanih posebno za muškarce. Ispočetka je bilo malo čudno, no bili su vrlo diskretni. Iako se ulošci nisu primjećivali, odlučio sam biti vrlo otvoren po tom pitanju.

Kroz život sam naučio da ljudi slijede vaše ponašanje. Ako se činite opušteni i otvoreni o stvarima, ljudi reagiraju na jednak način. Međutim, nije baš da na sav glas i svima pričam o svom stanju, ali kada se govori o tome, nastojim ne izgledati kao da mi je neugodno. Opisujem to kao životnu činjenicu s kojom se jednostavno moram nositi.

Obavezno vježbam i postao sam svoj vlastiti trener. I naporan rad se isplatio. Ne mogu baš reći da se radi o brzom oporavku, no budući da i dalje vidim napredak, ustrajem u tome. Moj cilj je uspjeti izdržati 3-4 sata da ne odem na toalet te da to radim bez uložaka. Na tome je još potrebno raditi, ali, sve u svemu, dobar je osjećaj vratiti si natrag mnoge dijelove svog života.